beats by dre cheap

ciganska posla

Spustio sam svoju torbu. Istu i jedinu torbu, svaki put popunjenu istim sadrzajem samo drugacijeg kvaliteta i boje. Sin me je upitao zasto placem, a ja okrenut ledjima češao sam samo oko, bas istim pokretima prstiju po ocima kao i on kada place. Pustio sam ga misli da palacem, jer znam da samo sad i vise nikada kasnije kad odraste nece zaplakati.

Rastajem se od zene sa kojom sam postojao. Rastao sam se vise puta...ciganluk. Nije mi lose. U glavi mi zivotno sarenilo, sarene livade nepokosene..košene mojim stopama.

Kriv sam i pokvaren...najzadnji covjek na svijetu necijeg zivota. One " umiru" samnom i zadovoljne svojim stanjem postaju kao borci koji ginu na Bozijem putu.

Ipak neka korist od mene


I stvarno, kada bi pustio njihova stanja i uzeo svoje...pitam se i nafuravam se istovremeno, da mozda bas imam tu ulogu u zivotu svom a i njihovim i svim onim zivotima u koje cu uci. ( one livade na pocetku sto sam spomeno..one sarene, to je metafora za te neke buduce zivote..da se ne lazemo)

Svaki put, nanovo, osjetim svoju krv...svakim tim ubistvom. Krv mi je jaka i zagasita, puna oktana krvski, i mislim kada bi se nasula u kakav rezervoar da bi Fap mogla da pokrene.

Nista nije dobro sto cinim. Ako sam covjek, dosadan sam, ako se skinem do gola...lud sam...pocesljo se lijevo ili desno..ruzan sam, davo ne davo..sirotinja sam, shvatio ne shvatio supak sam.


A meni pred ocima sarene dimije...ulazim u njih u svaku saru u svaku boju, i tamo srecem nadobudnice poluobuzdane kako opijene ljepotom boje i sarenila uzivaju u svojim grudima i tjelesima...uzivaju jer ja tako isto uzivam i zelim. I stapamo se i topimo sve dok ne postanemo zarobljeni u crnilu slipavosti izgorene tkanine, koje postaje prvom hladnocom samo crno i cvrsto

lug po snijegu
http://klikerkamenac.blogger.ba
20/02/2013 19:17